🇧🇦 Bosanski
🇧🇦 Bosanski
Тёмная тема
Neurozaposlenik nije samo bot i nije jednokratna postavka. To je virtuelni zaposlenik kojeg biznis angažuje po ugovoru, obučava za svoje zadatke i plaća njegov rad kao „plate”.
Klijent ima dva osnovna puta: izabrati gotovog neurozaposlenika iz kataloga ili sastaviti svog za konkretan posao i kompaniju.
Ako je zadatak već jasan, može se ući u katalog neurozaposlenika i izabrati odgovarajućeg kandidata:
Otvoriti katalog neurozaposlenika
Ova opcija odgovara kada klijent otprilike razume ko mu je potreban:
Katalog pomaže da se brže orijentiše i izabere početna uloga.
Ako je zadatak individualan, može se ispuniti formular:
Sastaviti svog neurozaposlenika
U formularu će biti anketa sa otprilike 12 pitanja. Na osnovu odgovora, neuroasistent analizira kompaniju klijenta, zadatak, kontekst i predlaže nekoliko zaposlenika na izbor, kao i mogućnosti daljeg rada.
To je praktično kada klijent još ne zna tačnu ulogu, ali razume bol biznisa: mnogo poruka, ručna podrška, haos u CRM-u, nedostatak sadržaja, slaba obrada prijava ili neki drugi ponavljajući zadatak.
Nakon kataloga ili formulara, planira se poziv.
Na pozivu se razmatraju:
Glavni cilj poziva je razumeti koju tačno vrstu posla neurozaposlenik treba da obavlja i koji su uslovi važni za pokretanje.
Nakon poziva, klijent unutar 24 sata dobija komercijalnu ponudu.
Ona je dostupna samo 24 sata, jer se uslovi, resursi i vremenski okvir za pokretanje fiksiraju na ograničeno vreme.
Ako klijentu sve odgovara, on dopunjava budžet, nakon čega počinje razvoj i podešavanje neurozaposlenika.
Obično mogućnost testiranja neurozaposlenika dolazi odmah nakon inicijalnog podešavanja.
Zadatak klijenta je sprovesti testove i osigurati da agent radi u potrebnoj logici:
Ako je potrebno nešto zameniti ili ispraviti, klijent treba da pošalje izmene obavezno u pisanom obliku i poželjno sa snimcima ekrana. Tako je lakše tačno razumeti problem i brže uneti promena.
Detaljnije: kako proveriti neurozaposlenika pre pokretanja.
Nakon testiranja, neurozaposlenik se pokreće u rad.
Dalje, programer pruža podršku: ispravlja greške, pomaže u ažuriranju uputstava, dodaje potrebne funkcije i pazi da zaposlenik nastavi da obavlja svoje obaveze.
Zadatak klijenta je na vreme plaćati „platu” neurozaposleniku u skladu sa ugovorom.
Format plaćanja može biti različit:
Tokom rada može nastati nova potreba: dodati funkciju, promeniti scenarij, dodati integraciju, proširiti obaveze ili ojačati neurozaposlenika.
U tom slučaju nude se nekoliko opcija kako to može biti realizovano.
Najčešće je najjednostavniji i najučinkovitiji način povećati „platu” neurozaposleniku, odnosno povećati dostupan budžet za njegov rad i mogućnosti.
Klijent ima posebnu administrativnu tablu, gde može kontrolisati troškove i upravljati budžetom:
Otvoriti profil i administrativnu tablu
Neurozaposlenik ne ostaje statičan.
Tokom vremena bolje razume rad kompanije, interne procese, česta pitanja, pravila i očekivanja. Zbog toga može preuzeti veću odgovornost i preciznije obavljati zadatke.
To je slično kao kod običnog zaposlenika: prvo ulazi u kontekst, zatim se navikava na procese, a onda počinje da radi s više samopouzdanja.
Model NEUROZAPOSLENIKA se gradi oko jednostavne ideje: biznis zapošljava virtuelnog zaposlenika po ugovoru, plaća njegov rad, a zaposlenik obavlja zadatke u skladu sa uputstvima.
To nije magija i nije „neuralna mreža za sve”. To je radna uloga, obaveze, budžet, testiranje, podrška i postepeni razvoj zaposlenika unutar kompanije.